EU = AUSTRIJA = BEČ = JUGOSLAVIJA = BiH = BANJA LUKA SRBIJA = ŠABAC = REPUBLIKA SRPSKA = GRADISKA, NA SAVI
"Što jači udar u čvršći kamen - to veća iskra sa više Svetla"
Ako želimo poslovanje "WICOM" Kompanije od Beča
(1987.) do Gradiške, na Savi (2024.) realno sagledaти,
trebamo tačno i imperativno razumeti bitne faktore kao što su:
vreme, okruženje i istorijsko-mondološke okolnosti od
osnivanja do danas, koji su veoma bitno uticali na rad i
rezultate rada, opstanak, samo održanje i inovativni razvoj,
prilagođavajući se tim i takvim okolnostima.
To je tridesetogodišnji tranzicioni period, između dva
veka, dva dijametralno suprotna društveno-politička sistema,
dva odbrambeno-otadžbinska rata, i zmeđu drugog i finala
trećeg Svetska rata, prepun bogatih i dramatičnih događaja i promena.
Ako bi se poštovala stroga birokratska pravila, mesto rođenja ili osnivanja jedne od prvih privatnih
Kompanija na prostorima Balkana, je Beč (Austrija), u drugoj polovini dvadesetog veka (1987.). Razvojni
put se kretao od Beča preko Beograda, Banja Luke, Šapca, do Gradiške, na Savi - Република Српска.
U periodu osamdesetih godina prošlog veka, iz ugla YU - građana, zapad je bio izazov i raj za mnoge
ljude, a pogotovo za sposobne biznis preduzetnike. Austrija je izgledala naj povoljnija za biznis po više
osnova.
Tu šansu je među prvima isprobao i uspešno iskoristio Akademik Prof. dr Vinko Perić, trenutni
Profesor na dva Univerziteta. Austrijski poslovni embrion, je sam zamislio i startovao pod nazivom
"WICOM" Ges.m.b.H. EXPORT-IMPORT, WIENA, a i danas ga uspešno vodi i radi pod inovativnim i
praktičnim nazivom "VIKOM" RTV, neminovno prilagođenim uslovima iz okruženja.
A šta je bio katalizator ili okidač da Vinko Perić pokrene svoj privatni biznis u Beču?
U tadašnjem YU komunističkom sistemu, obeleženim autokratskom vlašću komunističkog faraona Josipa
Broza, miljenika određenih centara svetske moći, sposobni menadžeri i preduzetnici su proglašavani tehno-
menadžerima ili klasnim neprijateljima društva i državnog sistema, oni su, kako se tvrdilo, ugrožavali
proklamovana načela društvenog sistema - svetinje zvane društvena svojina. Privatni biznis i lična svojina
smatrani su za jerez. Kap je prelila čašu tadašnjim privrednicima, kada je u BiH 1986. godine usvojen Zakon
o oduzimanju, bez naknade, legalno i legitimno stečene privatne imovine. Svako privatno vlasništvo
poslovnog prostora (preko 70 m²) smatralo se viškom i oduzimano je kompletno sve bez naknade. Taj zakon
je definitivno prisililo i Vinka Perića na poslovne aktivnosti na "demokraskom i slobodnom" Zapadu, kojem
će se kasnije pridružiti i celi Balkan.
U Titovoj Jugoslaviji privatnim poslom se mogle baviti samo male ugostiteljsko-uslužne samostalne
radnje i po neko zaposlen u društvenom preduzeću, koji su uz dozvolu tog preduzeća dobili i Rešenje za
dopunski rad od dva sata privatno, posle podne uz paušalno plaćanje poreza.
Tadašnji TV mehaničar – Majstor, a današnji (2024.)
Akademik, Profesor Doktor Bezbednosti Vinko Perić je
započeo svoj posao sa 19. godina u EI Niš, PSM Beograd, kao
Šef EI - RTV servisa u Bosanskoj Gradišci, kao najbolji TV
mehaničar u Jugoslaviji. Prije toga je odbio poslovnu ponudu
fabrike TV u boji iz Hanovera. Opširnije u elektronskoj
varijanti knjige: Paradigma uspeha u vremenu tranzicije (vinkoperic.com), na strani 72.
Prijavljujući dopunski privatni rad i popravljajući RTV
tehniku, pogotovo kolor TV koji su bili basnoslovno skupi i
kvarili se često, taj dopunski posao je donosio veliku
finansijsku dobit! Tu dobit je Vinko pretvarao u devize sa
kojima je podizao kredite za stambenu gradnju, a prema odnosu 3:1.
Dobijeni novac je pola upotrebljavan za izgradnju velike poslovno stambene zgrade sa lokalom preko 70m2,
a polovina je išla ponovo u devize i u daljnje kredite. Devalvacija je „med“ za sposobne preduzetnike.
Opširnije u elektronskoj varijanti knjige: Paradigma uspeha u vremenu tranzicije (vinkoperic.com), na strani: 141.
Ali ne leži vraže, komunistička vlast je uvidela problem bogaćenja svojih "klasnih neprijatelja" i
donose zakon u BiH po kome se moralo oduzeti kompletan privatni prostor preko 70m2 bez naknade. Vinko
Perić sa suprugom i dvoje dece je tada imao 73m2. Znači zbog tri kvadrata trebalo je sve oduzeti bez
naknade.
Pošto je ova informacija stigla na vreme moralo se hitno raditi sa Predsednikom SUD-a u Gradišci i u
toku 24. sata je sve uspešno i pravosnažno završeno. Na tužbu supruge Dragice Perić razveden je brak
pravosnažnom presudom, podeljena i pravno i fizički imovina na dva dela i dva lokala i počelo se tražiti
rešenje za biznis u drugoj stranoj državi.
Zahvaljujući informacijama Akademika Prof. dr Radoje Radića iz Banja Luke koje je kao prijatelj i
poslovni saradnik preneo g. Periću, kao i Nebojši Stanišljeviću suprugu od koleginice Sandre - jedne od
korektnih sekretarica g. Perića, u Beču je Vinko otvorio i pokrenuo firmu "WICOM" Ges.m.b.H. EXPORT-
IMPORT, Wiena, EU, i postavio za Izvršnog direktora Nebojšu Stanišljevića. Opširnije u elektronskoj
knjizi: Paradigma uspeha u vremenu tranzicije (vinkoperic.com), na strani 134. Ovaj poslovni potez se
kasnije dolaskom Ante Makovića na vlast u Jugoslaviji, višestruko isplatio i Kompaniju vinuo u vrhove
svetskog biznisa.
Zahvaljujući tranzicionim promenama Sveta, a time društveno-političkog i pravno-ekonomskog
sistema, u Jugoslaviji devedesetih godina prošlog veka, dolazi do zakonske mogućnosti osnivanja firmi sa
prepoznatljivim privatnim vlasništvom. Primenjujući, na Zapadu stečena, kako praktična tako i naučna
saznanja, 23.11.1989. godine, čovek sa vizijom, inovator i tadašnji preduzetnik mr sci. Vinko Perić,
proširuje svoje poslovne aktivnosti Holding Kompanije "WICOM" iz Beča, na naše prostore, sa centralom
za YU u Banja Luci, i Gradišci, na Savi – RS - BiH i Srbija - Šabac. Osnivanje novih firmi u raznim
oblastima privrede zavisilo je i od raspoloživih i slobodnih stručnih resursa, odnosno stručnih kadrova
spremnih za zajedničko deoničarsko ulaganje, rizik i rad. Problem stručnih i sposobnih kadrova tada je bio, a
danas još gori, jer je tada otpor tranzicionim promenama sa jednog sistema rada i razmišljanja na drugi
sistem bio jako veliki, a danas je nešto drugo i gore. Stručni kadrovi su retkost. Vikom je 1990. godine platio
tadašnjih 30.000,00 DEM - DP "Čajavec" Banja Luka, da dozvoli prelaz magistru elektronike Mladenu
Vidoviću u "Vikom", koji je bio stručnjak iz oblasti novih kompjuterskih tehnologija. Zahvaljujući njegovoj
usko segmentnoj stručnosti, većina tadašnjih osnovanih preduzeća posebno u Hrvatskoj i BiH je startovala
sa hardversko-softverskim računarskim sistemima ili PC kompijuterima Kompanije "VICOM". Opširnije u
elektronskoj knjizi: Paradigma uspeha u vremenu tranzicije (vinkoperic.com), na strani 161..
Do razbijanja YU i nasilne sececije, (uz svestranu pomoć stranog faktora koji je neminovno proizveo
građansko-vjerski rat), u okviru Holding Kompanije "VICOM" funkcionisalo je 16 nezavisnih preduzeća,
kao i par deoničarskih društava u kojima je "VICOM" bio jedan od glavnih osnivača i vlasnika, među
kojima su: "KOSIG- DUNAV" osiguranje Banja Luka, "CROACIA" osiguranje Zagreb, "AGROPROM"
Banka Banja Luka, kasnije Privatizacioni Investicioni Fond "PRIVREDNIK" itd. . . Opširnije u knjizi ili
elektronskoj varijanti knjige: Paradigma uspeha u vremenu tranzicije
(vinkoperic.com), na strani 175. i 221.
Iz većine poslovnih aktivnosti Ko. “VIKOM” može se ponešto i poslovno naučiti ili saznati prava istina
iz dokumentarnih filmova VIKOM TV, kao jednog dela Kompanije. Pogledajte: